Brutalizam je možda najkontroverzniji stil arhitekture 20. stoljeća – stil koji ćete ili odmah zavoljeti ili ćete ga doživjeti kao “hladne betonske kutije”. No iza tih masivnih blokova krije se fascinantna priča o društvu, stanovanju, dizajnu i načinu na koji želimo živjeti – od poslijeratne Europe do današnjih Instagram-interijera.
Što je zapravo brutalizam?
Brutalizam je arhitektonski pravac koji nastaje nakon Drugog svjetskog rata, u trenutku kada gradovi trebaju brzo, funkcionalno i relativno jeftino rješenje za milijune novih stanova, škola, bolnica i javnih zgrada. Naziv dolazi od francuskog izraza béton brut – “sirovi beton” – kojim je Le Corbusier opisivao neobrađene betonske površine, a britanski arhitekti Alison i Peter Smithson taj su izraz pretvorili u ideju “New Brutalism”.
Suština brutalizma je radikalna iskrenost: konstrukcija se ne skriva, materijal se ne uljepšava, dekoracija gotovo da ne postoji. Vidite beton, čelik, staklo, modul stanova, ritam balkona – sve je otvoreno i jasno, ponekad čak brutalno izravno, pa otuda i dojam “teške” arhitekture. Brutalističke zgrade često djeluju monumentalno, skulpturalno i pomalo nepristupačno, ali istovremeno nose snažan karakter i prepoznatljiv identitet.
Od 1950-ih do kasnih 1970-ih brutalizam postaje “jezik” javne arhitekture: masovna stanogradnja, sveučilišni kampusi, kulturni centri i administrativne zgrade niču diljem Europe i svijeta. U socijalističkim državama, pa tako i u bivšoj Jugoslaviji, brutalizam se savršeno poklopio s idejom jednakosti, funkcionalnosti i modernizacije društva.
Brutalizam u interijeru: sirovo, ali jako chic
Iako je brutalizam krenuo od fasada i urbanizma, danas ga sve češće gledamo iznutra – u interijerima koji izgledaju kao scena iz modne kampanje ili art filma. Brutalistički interijeri vole: sirove betonske zidove i stropove, otkrivenu ciglu, čelik i staklo,monokromatske palete sive, crne, bijele i zemljanih tonova,naglašenu geometriju namještaja i rasvjete.
Na prvu, takav prostor može djelovati hladno, ali suvremeni dizajn tu priču lijepo ublažava: u igru ulaze drvo, topli tekstili, meke tepihe, dizajnerska rasvjeta i puno prirodnog svjetla. Rezultat je efektan spoj – interijer koji izgleda snažno, grafički i gotovo galerijski, ali u kojem i dalje možete zamisliti jutarnju kavu, laptop i veliki kauč za izležavanje.
Brutalizam u interijeru je savršen za one koji vole minimalizam, ali žele više drame i karaktera. Beton postaje pozadina, kao velika scenografija, dok svaki komad namještaja i svaki predmet dobiva na važnosti – ništa se ne skriva, sve je vrlo svjesno odabrano.
Zašto su brutalističke zgrade bile omražene – i zašto se vraćaju
Krajem 1970-ih brutalizam je počeo gubiti popularnost. Mnogi su ljudi takve zgrade doživljavali kao hladne, sive, “ne-ljudske”, a velike stambene blokove često su povezivali s društvenim problemima, zapuštenim kvartovima i lošim održavanjem. Dodamo li tome i činjenicu da beton stari, fasade pucaju, a sanacija je skupa – nije čudno što su neke od najpoznatijih brutalističkih zgrada završile na listama “ružnih” zgrada ili čak pod bagerima.
No od početka 2000-ih događa se obrat. Arhitekti, fotografi, dizajneri i mlađe generacije počinju u brutalizmu prepoznavati nešto potpuno drugo: hrabru skulpturalnost, iskren odnos prema materijalu i arhitekturu koja se ne boji biti “svoja”. Ikoničke brutalističke zgrade počinju se obnavljati, ulaze u muzeje i knjige, a brutalistički motivi sele u nove projekte – od luksuznih kuća do dizajnerskih hotela.
Na Instagramu i Pinterestu istovremeno se pojavljuju slike interijera s goli betonom, velikim prozorima i minimalnim namještajem – brutalizam tako postaje neočekivana inspiracija za suvremeni lifestyle i estetiku.
Brutalizam u Hrvatskoj: Zagreb, Split i “betonske ljepotice”
Hrvatska ima vrlo zanimljivu brutalističku baštinu, prije svega iz razdoblja socijalističke Jugoslavije. Najviše primjera nalazimo u većim gradovima – Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Zadru – gdje su se od 1960-ih do 1980-ih gradila cijela nova naselja, stambene megastrukture i javne zgrade.
Zagreb – Rakete, Mamutica i betonski horizonti
Zagreb je vjerojatno najpoznatija “pozornica” hrvatskog brutalizma. Tri nebodera na Vrbiku, popularno zvane Rakete, jedan su od najprepoznatljivijih primjera. Projektirali su ih Vjenceslav Richter sa suradnicima krajem 1960-ih, a njihova izdužena vertikalna silueta i ritam balkona postali su vizualni zaštitni znak dijela grada.
Još jedan simbol masivne stambene arhitekture je Mamutica u Travnom – najveća stambena zgrada u Hrvatskoj. Duga, monumentalna, od betona i fasadnih ploča, Mamutica je pravi manifest kasnog modernizma i brutalističke estetike: tisuće stanova, kilometri hodnika, vlastiti mali “grad” u zgradi i oko nje.
Šira naselja poput Travnog i Sopota slijede sličnu logiku: dugačke lamelne zgrade, visoki tornjevi, povišeni pješački platoi i odvojenost prometa – urbanizam koji je trebao stvoriti funkcionalne, suvremene kvartove za tisuće stanovnika. Danas ta naselja nekima izgledaju “teško”, drugima pak predstavljaju nostalgičnu sliku odrastanja i ozbiljan dio arhitektonske povijesti.
Split – “Dioklecijanova palača modernog doba”
Ako volite brutalizam, Split je pravi teren za istraživanje. Stambeni kompleks Split 3 često se opisuje kao “grad u gradu” i “Dioklecijanova palača modernog doba”. Projektiran 1970-ih, Split 3 kombinira masivne betonske lamele, pažljivo planirane pješačke zone, trgove, zelenilo i sadržaje – naselje zamišljeno kao cjeloviti životni okvir.
Arhitektonska struka ga je prepoznala i izvan Hrvatske – Split 3 bio je tema izložbi čak i u MoMA-i u New Yorku, kao jedan od najzanimljivijih primjera socijalističkog urbanizma i brutalizma na Mediteranu.
Osijek, Zadar, Rijeka – brutalizam u svakodnevici
Brutalizam nije zaobišao ni druge velike gradove. U Osijeku se često spominje kvart Sjenjak – naselje visokih lamelnih zgrada, betonskih blokova i pješačkih platoa, koje vrlo jasno odražava logiku socijalne stanogradnje toga vremena.
Zadar ima svoju “superzgradu” – vrlo dugu stambenu ploču uz more, koja je postala lokalna atrakcija upravo zbog svoje nesvakidašnje dužine i masivnosti. U Rijeci, gradu strmih padina i pogleda na luku, brutalizam se očituje u većim stambenim blokovima i pojedinim javnim zgradama iz 1960-ih i 1970-ih koje danas polako ulaze u fokus kao dio modernističke baštine.
Zanimljivo je da mnogi stanovnici tih zgrada brutalizam doživljavaju vrlo osobno – kao mjesto odrastanja, prvi stan, kvartovsku priču – pa se dojam “ružnog” ili “ljepog” često prepliće s emocijama i uspomenama.
Brutalizam danas: inspiracija za nove projekte i životni stil
U 21. stoljeću brutalizam se rijetko ponavlja u svojoj izvornoj, radikalnoj formi, ali njegove ideje itekako žive. Arhitekti preuzimaju:
iskren odnos prema materijalu, vidljiv beton i konstrukciju, skulpturalne volumene i snažnu geometriju.
Suvremene kuće, boutique hoteli i kulturni centri često kombiniraju brutalističke motive s velikim staklenim plohama, zelenilom, drvom i pametnim tehnologijama, stvarajući novu verziju “eko-brutalizma” – masivne strukture s puno prirodnog svjetla i vegetacije.
U interijeru, brutalizam je postao svojevrstan lifestyle statement. Beton, minimalizam, nekoliko pažljivo biranih komada dizajnerskog namještaja, umjetnost na zidovima i dobra rasvjeta – takvi prostori danas pune magazinske editorijale i Instagram feedove. Nekoć omraženi “betonski spavači” pretvorili su se u kulise za nove priče: coworking urede, kreativne studije, loft stanove i konceptualne barove.
Piše: Natalija Bilić
