Priuštivi najam APN-a: koliko se isplati vlasnicima praznih stanova?
Program priuštivog najma koji provodi APN otvara novu mogućnost vlasnicima praznih stanova: umjesto da nekretnina stoji neiskorištena, mogu ostvariti siguran, dugoročan prihod uz državnu garanciju. Istovremeno, program bi trebao povećati broj dostupnih stanova na tržištu i omogućiti građanima pristupačnije najamnine u odnosu na klasični tržišni najam.
Što je zapravo priuštivi najam
Priuštivi najam dio je Nacionalnog plana stambene politike do 2030. godine, s ciljem aktivacije praznih stambenih jedinica u funkciju stanovanja. Model funkcionira tako da vlasnik stan daje APN‑u na uporabu, a APN potom sklapa ugovor o najmu s najmoprimcem i preuzima brigu o tom odnosu. Najmoprimac plaća „priuštivu“ najamninu prilagođenu svojim prihodima, dok razliku do tržišne cijene pokriva APN iz javnih sredstava.
U praksi to znači da vlasnik više nema klasičan odnos najmodavac–najmoprimac, nego ugovor s državnom agencijom koja mu isplaćuje naknadu, a istovremeno štiti socijalnu komponentu programa.

Uvjeti i dokumentacija za vlasnike
Na javni poziv mogu se javiti vlasnici stambenih nekretnina koje u posljednje dvije godine nisu bile korištene, što se dokazuje računima i potrošnjom energenata i vode. Nekretnina mora biti uporabljiva, bez konstrukcijskih oštećenja, dok se manja oštećenja mogu sanirati u roku od šest mjeseci uz predujam koji vlasnik dobiva.
Uz službeni Zahtjev potrebno je priložiti: kopiju osobne iskaznice, zemljišnoknjižni izvadak ili izvadak iz knjige položenih ugovora, uporabnu dozvolu ili rješenje o izvedenom stanju, fotodokumentaciju zgrade i svih prostorija, račun zajedničke pričuve (ako postoji) te dokaze da stan nije korišten više od dvije godine. Prijave se podnose poštom ili e‑mailom APN‑u, a Javni poziv je otvoren do 15. veljače 2026. godine.

Kako se isplaćuje najamnina
Naknada vlasniku određuje se prema medijalnoj cijeni najma za stambene nekretnine, a ne nužno prema maksimalnoj tržišnoj cijeni u najatraktivnijim kvartovima. Ugovor se sklapa na razdoblje od tri do deset godina, što vlasniku donosi dugoročnu predvidljivost prihoda.
Isplata se odvija u dva dijela: 60% ukupnog iznosa za cijelo ugovorno razdoblje vlasnik dobiva odmah na početku, a preostalih 40% nakon isteka polovice trajanja ugovora. Ako se utvrde manja oštećenja, dio ovog iznosa može doći kao predujam namijenjen sanaciji, uz obvezu da se radovi završe u roku od šest mjeseci.
Prednosti za vlasnike i najmoprimce
Za vlasnike praznih stanova ključne prednosti su sigurnost naplate i činjenica da APN preuzima brigu o odnosu s najmoprimcem. Nakon isteka ugovora, nekretnina bi vlasniku trebala biti vraćena u istom stanju u kakvom je predana, što smanjuje strah od „iznurenog“ stana kakav se često povezuje s dugotrajnim najmom.
Za najmoprimce, najveća je korist niža i stabilnija najamnina u odnosu na slobodno tržište, uz mogućnost dugoročnijeg stanovanja. Program je posebno usmjeren na one kojima tržišne cijene postaju nedostižne, a istovremeno nemaju riješeno stambeno pitanje na drugi način.
Potencijalne mane i rizici za vlasnike
Iako program nudi niz pogodnosti, ima i nekoliko važnih minusa koje vlasnici moraju uzeti u obzir. Prvi je dugoročna vezanost: ugovori na 3–10 godina smanjuju fleksibilnost ako bi vlasnik stan htio prodati, koristiti za sebe ili prebaciti na klasični, profitabilniji najam.
Drugi problem je ograničen utjecaj na izbor najmoprimca, jer ugovor o najmu sklapa APN, a ne sam vlasnik. Dio kritika odnosi se i na činjenicu da je naknada vezana uz medijalnu, a ne nužno najvišu tržišnu cijenu, pa stanovi u najtraženijim lokacijama mogu donijeti manji prihod nego na otvorenom tržištu. Stručnjaci upozoravaju i na institucionalni rizik: program je nov, pa nema dugu povijest provedbe, što može značiti organizacijske poteškoće i potencijalne promjene pravila tijekom godina trajanja ugovora.
Unatoč tim manama, za vlasnike koji drže prazan stan bez jasnog plana, priuštivi najam može biti razumna opcija: kombinira sigurnost isplate, društvenu korist i minimalan operativni angažman, uz uvjet da im ne treba visoka kratkoročna fleksibilnost ni maksimalna tržišna dobit po svaku cijenu.
Piše: Natalija Bilić