Jurjevska ulica jedna je od najposebnijih ulica starog Zagreba: tiha, povučena, ali gusto ispisana slojevima povijesti, arhitekture i života poznatih stanovnika. Smještena na obroncima Griča, između Gornjeg grada i Cmroka, Jurjevska djeluje kao prirodni hodnik kroz stoljeća, u kojem se iza svake fasade krije nova priča.
Korijeni Jurjevske ulice sežu u srednji vijek, u vrijeme kada su Kaptol i Gradec još bili odvojeni gradovi povezani mrežom putova i staza. Ulica se razvila uz padinu Gornjeg grada, u zoni gdje su se isprepletali crkveni posjedi, vinogradi i rani gradski vrtovi. Naziv duguje crkvi sv. Jurja, nekoć smještenoj u blizini, čije je postojanje stoljećima obilježavalo duhovnu dimenziju cijelog područja.
Kako je Zagreb rastao, Jurjevska je od rubne zone prerastala u važnu komunikaciju koja spaja središnji Gornji grad s prirodnim ambijentom Cmroka. Taj prijelaz od urbane jezgre prema zelenilu i danas je jedan od njezinih najvećih aduta.
Plemićke kuće, vile i slojevita arhitektura
Od 17. i 18. stoljeća nadalje, Jurjevska postaje poželjno mjesto za gradnju ljetnikovaca i vila bogatog građanstva i plemstva. Uz ulicu niču jednokatnice i dvokatnice sa skladnim klasicističkim pročeljima, kasnije dopunjene baroknim i secesijskim detaljima. Masivni portali, kameni okviri prozora, kovane ograde i drvena ulazna vrata govore o vještini starih graditelja, ali i o statusu onih koji su ondje živjeli.
U 19. i početkom 20. stoljeća mnoge se kuće dograđuju, podižu se katovi, nastaju nove vile s tornjevima i erkerima, a ulični niz poprima današnji slikoviti, pomalo neujednačen, ali šarmantan karakter. Arhitektura Jurjevske tako je postala svojevrsni katalog stilova – od skromnijih tradicijskih kuća do reprezentativnih vila.
Skriveni vrtovi i pogledi na grad
Jedna od najvećih čarolija Jurjevske krije se iza njenih kamenih zidova. Iza zatvorenih ograda nalaze se stari vrtovi, terase i perivoji koji su nekoć gledali na vinograde i voćnjake, a danas, preko krošnji drveća, nude iznenadne vizure šireg grada. Upravo ta kombinacija intime i vidika čini ulični ambijent posebnim: šetač istodobno osjeća mir gornjogradskog “seljačkog” pejzaža i prisutnost velikog grada u pozadini.
Zbog blagog uspona i blizine Cmroka, Jurjevska je oduvijek bila i šetnica – mjesto gdje se spajaju šetnja, društveni život i diskretni prestiž življenja “iznad grada”. Ta tradicija šetnje opstaje i danas, potaknuta i novim kulturnim programima.
Mažuranići i ostali “prvi susjedi”
Jurjevska ulica dobiva dodatnu težinu kroz ljude koji su u njoj živjeli. Na broju 5 nalazila se kuća u kojoj je stanovao ban i pjesnik Ivan Mažuranić, jedna od ključnih figura hrvatske politike i književnosti 19. stoljeća. U istoj kući djetinje godine provela je i njegova unuka, književnica Ivana Brlić‑Mažuranić, autorica najpoznatijih hrvatskih dječjih priča, čime Jurjevska dobiva i snažnu obiteljsku književnu liniju.
Ta kuća, nastala na mjestu nekadašnje gostionice i kasnije pregrađivana, danas je zaštićeno kulturno dobro. Njezina slojevita arhitektura odražava upravo ono po čemu je Jurjevska prepoznatljiva – neprestano nadograđivanje povijesti novim značenjima, ali uz poštovanje jezgre.
Matoš, književnice i glumačke legende
Na drugom kraju ulice, u kućama Jurjevske živjeli su i drugi velikani hrvatske književnosti i kazališta. Jedna od adresa vezana je uz život Antuna Gustava Matoša, modernističkog pisca čiji su feljtoni i proza nerazdvojni od zagrebačkih motiva. Gornjogradski ambijent, šetnje i pogledi koje je bilježio u svojim tekstovima lako se mogu zamisliti upravo iz perspektive Jurjevske.
U ulici su boravile i književnice, dramske autorice i glumci, a u jednoj od kuća stanovao je i Stjepan pl. Miletić, znameniti intendant Hrvatskog narodnog kazališta, te njegov sin Oktavijan Miletić, pionir hrvatskog filma. Tako Jurjevska postaje mala enciklopedija nacionalne kulture: u svega nekoliko kućnih brojeva prepliću se književnost, kazalište i film.
Znanstvenici, glazbenici i europske zvijezde
Jurjevska nije bila samo adresa umjetnika, nego i znanstvenika. U jednoj od kuća djetinjstvo je proveo Fran Bošnjaković, istaknuti stručnjak za termodinamiku, čije se ime danas povezuje s temeljnim znanstvenim doprinosima u tehničkim znanostima. Time se ulica upisuje i u intelektualnu povijest hrvatskog inženjerstva.
Kroz 20. stoljeće Jurjevska privlači i međunarodna imena – među njima i slavnu njemačku glumicu Tillu Durieux, koja je godinama živjela u jednoj od vila. Ispred pojedinih kuća postavljene su biste velikana poput skladatelja Vatroslava Lisinskog, pa šetnja ulicom dobiva gotovo muzejski karakter: umjesto vitrína, tu su fasade i dvorišta, umjesto kartica s opisom – spomen-ploče i usmena predaja.
Jurjevska kao živi muzej
Zbog gustoće povijesti, očuvanih zgrada i priča koje nose njihovi stanari, Jurjevska ulica posljednjih godina sve češće postaje tema vođenih šetnji, festivala i kulturnih programa. Organiziraju se tematske ture posvećene “slavnim stanarima i šetačima” ulice, a čitava Jurjevska pretvara se u živi muzej sjećanja na otvorenom.
Za širu publiku, upravo je ta kombinacija arhitekture, legendi, biografija i zelenila ono što Jurjevsku čini savršenom destinacijom za laganu šetnju. Dovoljno je usporiti korak, podignuti pogled s pločnika prema pročeljima i pustiti da kroz stare prozore, ploče s imenima i tihe vrtove progovori ono što ulica najbolje zna – priča o Zagrebu kakav je bio i kakav, zahvaljujući takvim ulicama, još uvijek jest.
Piše: Natalija Bilić
